utorak, 31. ožujka 2015.

Grmovi koji pjevaju

Nisam mislila da će me veseliti grmovi, ukrasni grmovi posađeni ispred nečijih kuća.


Kada sam prije osam godina posadila forziciju u svom uskom dvorištu, nikako to nije izgledalo. Od tri nasumično posađene sadnice, jednoj je već prve zime voluharica, inače slatka životinjica - nešto slično između velikog miša i vjeverice, potamanila korijene te se forzicija samo skljokala.
Preostale dvije, slabo su cvjetale.

Evo me sad, osam godina kasnije - još uvijek neuspješna s forzicijama - ali nazire se pomak. Ovog proljeća bilježim najveći broj cvjetova i nekako se uvijek pri pogledu na te žute grmiće sjetim nezaboravne Always The Sun od Stranglersa.


A prvi stih koji glasi :" How many times have you woken up and prayed for the rain?" ili "Koliko ste se puta probudili i molili kišu?" (The Stranglers, 1986.) zasigurno u mojoj glavi ima vezu s vrtom.

                                        

Nema komentara:

Objavi komentar